Djordje Balasevic. Civutski vrt. Zeneszám

Ako kro?i? u ?ivutski vrt, na sedmo koleno ?ini ?e pasti...
I, ko da nema drugih ba?ti... Di sve pupi i sve ?lja?ti...
Di na miru mo?e? ?eboj i bo?ure krasti...
Moja nesretna mati... Htela me spasti... Savetom finim...
Al morala je dotad znati... Da ne sme kasti... ?ta da ne ?inim...

?ta je bedem neg ?iroki zid? Lako se zaja?i... Ko stari ?ila?...
Mahovina ko astragan... Da bez glasa ?mugne dragan...
Ukraj neba se lepeza mlad ?aran porcija?...
Ruka zavesu mi?e... Trepte u tmini... Biserni zdenci...
Zbog ne?eg ?ur?ic uvek ni?e... Ba? u ti?ini... I ba? u senci...

Ne?u skoro onim ?orom... Ne znam posle put odande...
Me sem ?oro, moja lolo... ?hu ?o ?oro pa?a mande...
Vetar cvili i lele?e... Skini suknju i jele?e...
Nit ko mari, nit ko zna... Na ?er mande ?ingara...

Ako dirne? u ?ivutski vrt... Kletvu ?e? nositi ko srebrn zvon?i?...
Bi?e? ?edan kraj bunara... I siromah s puno para...
Sve ?e? dijamante dati za sme?ni cirkon?i?...
Ko u tu?i vrt u?e... Crn lebac mesi... U crnom plehu...
Eh... "Ne po?eli ni?ta tu?e..." Svi smrtni gresi... U tom su grehu...

Kao mrva iz d?epa... Truni se lako... ?ivot protekli...
Da, rekli su mi da je lepa... Ali ba? tako? To nisu rekli...